Dobio sam još jednu zanimljivu priču na email. Ako i vi imate zanimljivu priču koju želite podijeliti, pošaljite email ili poruku na Sašinu kuhinju, ja ću je malo urediti ako je potrebno i objaviti.
Moja žena i ja živimo skromno jer drugačije ne možemo, sve dok ne dođe neki shoping dan kao što je to sad bio ovaj “black friday”. Sve me strah sada novogodišnjih blagdana, tko zna što mogu očekivati. U stvari ja to jako dobro znam, jedino ona to ne razumije, ne može ili se neće kontrolirati
Reklama posvuda, dobio sam osjećaj da zabadava dijele kako je to fino zapakirano u vrećicu laži, obmana i prevara. Tolerantan sam ja, razumljiv i to je valjda ženama neki ispušni ventil ali ne volim prevaru. Vidio sam sniženje od 70%, a kada sam potražio na interentu cijenu za isti proizvod od prije mjesec dana, ispostavlja se da je oko 10 do maksimalnih 20% jeftinije. Dali to netko kontrolira?
Taj black friday potječe iz Amerike koliko sam pratio, ali gledao sam na televiziji da tamo recimo bušilica koja je koštala 500 dolara sada košta 125 dolara. E to ja zovem popustom, makar se postavlja pitanje, ako trgovci uopće i tamo mogu dati takav popust koliko onda u stvari zarađuju kada popusta nema?
Sve bi ja to još nekako pregrmio da ne moram sa njom ići kupovati, a ovaj put sam odlučio da ne idem, neda mi se gledat u cijene i svakih 5 sekundi govoriti joj jedno te isto: “daj to nam ne treba, što će ti to, nemoj to, ja to nebi ni zabadava.”
Obećala je da će samo gledati cijene i kupiti koju “sitnicu”
Kada je došla kući, normalno posvađali smo se, imamo ratu nekog kredita a kada je platimo krpat ćemo kraj s krajem. Ali ona to ne razumije. Plaća nam je tek za 20 dana a ona bi samo kupovala stvari koje joj ne trebaju. Sada smo je i ona ponosni vlasnici novog miksera, deke za pokrivanje, vaza, šejkera, noževa i novog frižidera! Tko još kupuje novi frižider ako mu onaj stari radi? Cijena je 20% jeftinija nego je bila prije mjesec dana ali hej ženo, ZAŠTO FRIŽIDER? Što ćemo staviti unutra? Ja bi pustio da ovaj stari eksplodira što se mene tiče, pa tek onda kupio novi
Bojim se ovih dana što dolaze. Ne volim gužve, šopinge, to neko iščekivanje datuma kada ćemo se dobro najesti, podijeliti djeci i unucima hrpu poklona i poslije brojati kovanice narednih pola mjeseca. Zašto bi bila sramota opet imati stari plastični bor? Možda jesam hladan, možda postajem kao “Grinch” kako se bližim 60. godini ali nisam bogat za razliku od njega. Realan sam, a u ovo vrijeme nitko nije realan, nitko nije skroman pa ni moja žena.
Možda imam problem, možda bi trebao biti veseliji, možda bi trebao kao ona kroz šoping potaknuti to neko unutarnje zadovoljstvo, previše je tu možda i jedino čemu se veselim su moji unuci, slobodni dani kada ću gledati na tv-u Superman 1 2 3 4 i 5 po ne znam koji put
