Dobio sam još jednu priču na email. Ako i vi imate zanimljivu priču ili poučnu priču koju želite podijeliti, pošaljite email ili poruku na Sašinu kuhinju, ja ću je malo urediti ako je potrebno i objaviti.
Nisam ja neki od govorancije ko drugi, neke filmske priče al eto da i ja ispričam svoju nabrzinu. Ivana i ja se poznamo već 17 godina, od malih nogu, a hodamo već 8 godina. Vodao sam je svuda, samo na Marsu nismo bili. Kupova sam joj sve osim plišanih igračaka, starci moji i njeni se druže, izlaze zajedno van, živimo zajedno u stanu šta je dobila u nasljedstvo, radi ona, radim ja. Bolje ne može zar ne? Nova godina samo što nije i mislim si zašto je nebi zaprosio?
Kupio sam prsten, da dođe do neke krize, kada bi ga prodali, 3 mjeseca bi mogli živjeti. Za moju Ivanu bi sve dao. Riješio sam doček, isplanirao sam sve do najsitnijih detalja. Ženim se ljudi moji ženim se a i stvarno je volim, a i ona voli mene. I kuhat ću čak naučiti, jer uz vaš video je barem to lako
Odbrojavanje je počelo, grlimo se, stisnuo sam je uz sebe i kada je vatromet krenuo ja sam kleknuo… rekao sam sve što se mora reći u tom trenutku. Ona se naglo uozbiljila i otrčala. Meni je to bilo smiješno, mislio sam da je to ona ženska faza plakanja u toaletu od sreće. Čekao sam da mi se vrati sva uplakana i da me zagrli i kaže DA DA DA!
Ivane nema. Već je skoro 1 sat. Šaljem joj poruku. Nema odgovora. Zovem je. Ne javlja se. U 1:45 mi stiže njena poruka od kilometra. Ivana ne želi sa mnom brak. Ne želi biti sa mnom već dulje vrijeme ali nije znala kako da mi to kaže. Moli me za razumjevanje jer bolje sada nego kasnije
Sada je već oko 5 ujutro, u glavi mi je vatromet, popio sam u jednoj večeri koliko u životu nisam. Sjedam u auto, padam u nesvjest, budim se u bolnici 2 dana kasnije. Napadaj slijepog crijeva. Razbio sam svoj i 4 tuđa auta, dobro da nisam nekoga ozlijedio. Gledam u mater, kaže mi da će sve biti dobro
Danas sam došao kući, ali kući kod roditelja, jer me čekala ovdje sva moja roba koju je Ivana poslala iz njenog stana gdje smo donedavno živjeli. Dobio sam otkaz jer sam razbio službeni auto. Kasko osiguranje ne priznaje ništa jer sam bio pijan, nije ih briga za bol od slijepog crijeva. Čekam sad sud ili što će već biti za ona 4 auta na parkiralištu. Nije me ni nazvala da pita kako sam. Roditelji nam više ne pričaju. Nemam stan, nemam auto, nemam posao, nemam Ivanu. Sretna Nova godina
