Intervju sa Sašom iz Sašine kuhinje by Martina
MARTINA: Bok Saša
SAŠA: Bok Martina
MARTINA: Tko je uopće Saša, tko se krije iza Sašine kuhinje i od kuda dolazi?
SAŠA: Zovem se Saša Vukić i živim u Karlovcu
MARTINA: A kada si rođen, dali si oženjen, imaš li djece?
SAŠA: Još samo fali jaka lampa uperena u oči kao da sam na policiji (smijeh). Rođen sam 24.10.1977. u Berlinu, oženjen, otac troje djece
MARTINA: Čekaj polako, eksplicitna pitanja dolaze na red malo kasnije (smijeh) – a kako je nastala Sašina kuhinja i kada?
SAŠA: To je baš jako duga priča, mislim da bi ti bilo dosadno, a na eksplicitna pitanja ne odgovaram
MARTINA: Ja imam vremena do navečer a ako budem gladna, nešto ćeš mi skuhati
SAŠA: Da naravno, pa nećemo biti valjda ovdje biti gladni
MARTINA: Sad ozbiljno Saša, kako je nastala Sašina kuhinja?
SAŠA: Prije odprilike 5 godina sam ležao i vrtio objave na društvenoj mreži i zapala mi je jedna objava u oko. Bila je to objava ručka ili večere jednog prijatelja u jednoj javnoj grupi na društvenoj mreži, a meni je izletila obavijest. Kada sam otišao na tu grupu, bilo je mnoštvo objava od drugih i stvarno mi se svidilo, pa sam i ja u stvari počeo objavljivati
MARTINA: A što si prvo objavio, koje jelo?
SAŠA: Ne znam sad stvarno, zaboravio sam ali znam da su reakcije bile odlične, pa mi je to preraslo u hobi. Svaki svoj obrok sam objavio i ljudi su počeli učestalo ispitivati za recepte, a ja sam kasnije pored svake objave jela napisao i recept, što je uvelike olakšalo pripremu onome koga recept uopće zanima
MARTINA: A koja je to grupa na društvenoj mreži?
SAŠA: Grupa se zove “kaj bi danas kuhali” a kasnije sam još objavljivao i na grupi “svi mi koji volimo kuhati”
MARTINA: Čekaj malo, pa ti meni nisi odgovorio kako je nastala Sašina kuhinja?
SAŠA: Pa čekaj ti malo, još nisam došao do toga (smijeh) Nakon odprilike godinu dana sam otišao iz svih grupa
MARTINA: To mora da je bila svađa sa nekim?
SAŠA: Ma neeee, jednostavno je došlo da zasićenja, došla je neka nova ekipa, komunikacija sa starijim članovima je bila sve rijeđa, a ja sam ionako samo želio kuhati i dijeliti recepte, stvarno ništa više. Uostalom smetala mi je ta neka borba za svaki lajk, kao da on predstavlja boljeg ili lošijeg kuhara. Nisam tip koji ću se sa nekim nadmetati, to mi nikada nije bilo potrebno niti mi je “punilo” baterije i ego kao što sam primjetio da je slučaj kod drugih. Mislim ima svakakvih ljudi. Ne mrzim nikoga, svima želim svu sreću ovoga svijeta, imam svoj đir, svoje recepte, sviđali se oni nekome ili ne. Zbog svega sam se odlučio otvoriti svoju grupu na društvenoj mreži i nazvao je Sašina kuhinja. Kako sam imao arhivu fotografija više stotina jela, tamo sam objavljivao svoje recepte sigurno godinu dana. Skupilo se nekoliko stotina članova koji su zajedno sa mnom objavljivali recepte i jela. Pričali, družili se i obnavljali svoja znanja, radili smo kvizove, kojekakve zabavne igre i slično
MARTINA: Čekaj, pa na društvenoj mreži ti imaš stranicu a ne grupu?
SAŠA: Nakon godinu dana sam promjenio ime grupe iz “Sašina kuhinja” u “Zajednička kuhinja”, a onda sam otvorio baš stranicu pod imenom Sašina kuhinja počeo sam objavljivati foto recepte. Uslikam pripremu jela, napišem recept i objavim,,,, tako je to krenulo jako jako polako sa sadašnjom Sašinom kuhinjom
MARTINA: Kako su nastali tvoji već sada poznati video recepti, koliki je u stvari njihov ukupni broj?
SAŠA: Uffff tu bi se isto dosta toga moglo reći. Postoji skoro 400 mojih brzih video recepata. Kada bi krenula gledati ih od jednom, trebalo bi ti oko 30 sati da ih pogledaš. Ipak, moji prvi video recepti više nisu niti dostupni, jer su bili stvarno loši. (smijeh) Mislim, nije recept bio loš, već je video bio produkcijski zaista loše kvalitete u odnosu na ove danas koje si gledala. Isprva su to bile fotografije ukomponirane u video, kako bi ljudi vidjeli kako sam pripremao neko jelo. Oni najlojalniji pratitelji će se sigurno sjetiti a njih ovim putem pozdravljam. Zatim sam počeo snimati mobitelom dijelove koje sam stavljao u video i to je bilo nešto malo bolje ali opet to nije bilo ono što ja želim, pa na žalost nisam mogao ljudima prezentirati znanje koje skupljam već više od 20 godina u kuhinji. Na društvenoj mreži sam imao svega par tisuća pratitelja a njihov broj je rastao jako polako. Zatim sam kupio profesionalnu kameru, opremu i znaš što se onda desilo?
MARTINA: Počeo si raditi dobre video recepte sa kojima si zadovoljan?
SAŠA: NE (smijeh) – tek onda sam shvatio da nemam pojma o snimanju, montiranju, produkciji… Krenuo sam učiti, što još uvijek činim. Tek nakon skoro godinu dana sam počeo raditi video recepte koji na nešto liče
MARTINA: Znači ti imaš kuhanje u malom prstu kako se ono kaže ali je video bio problem. Nego, kako si poslije uspio kombinirati svoj posao, život uz učenje snimanja, montiranja?
SAŠA: Dobro pitanje. Hoćeš iskren odgovor?
MARTINA: Naravno
SAŠA: NIKAKO (smijeh) – tada sam imao svoju vlastitu firmu koja nije imala nikakve veze sa kuhanjem. Imao sam nešto ušteđevine i bila je situacija u pravom smislu riječi BITI ili NE BITI. Dali da se posvetim poslu u firmi koju vodim ili ću se u potpunosti posvetiti Sašinoj kuhinji. Znači ili jedno ili drugo. Bilo je nemoguće kuhati, snimati, poslije satima sjediti i montirati a zapostaviti posao od kojeg živim. Dugo sam razmišljao i na kraju se odlučio posvetiti Sašinoj kuhinji u potpunosti.
MARTINA: Slutim da je to tek početak…
SAŠA: Upravo tako, to je bilo prije odprilike dvije godine i tek tada sam se u potpunosti posvetio poslu i učenju video produkcije što i dalje činim koliko mogu i stignem
MARTINA: Kakvo ti je onda radno vrijeme? Kako bi najbolje opisao svoj radni dan?
SAŠA: RADIM i SPAVAM (smijeh) i tako već dvije godine skoro bez slobodnog dana. Dnevno radim oko 14-18 sati. Spavam jako malo jer nemam vremena na žalost. Baš sam ponekad jako umoran 🙁 Tek nakon godinu i pol dana konstatnog rada sam si priuštio ovo ljeto godišnji odmor od 7 dana. Ujutro se dignem i kratko odem na internet vidjeti situaciju pa onda krećem kuhati i snimati. Poslije montiram sate i sate… dane…
MARTINA: Koliko vremena iziskuje jedan video recept u trajanju od 3 minute recimo?
SAŠA: Pa sve ovisi. Od jednog dana do mjesec dana
MARTINA: MJESEC DANA?!!??!
SAŠA: (smijeh) Pa da, recimo video pod imenom “RIBA LICA 3 NAČINA” sam radio mjesec dana a traje tek nekoliko minuta
MARTINA: Kako to misliš LICA?
SAŠA: Tako se zove riba, LICA. Slična je gofu. Čisto meso a fantastičan je okus. Jedan prijatelj od mog kuma ju je najbolje opisao kada sam je pripremio na gradele. Rekao je: “ovo možda je riba, ali se uopće tako ne ponaša u tanjuru” (smijeh)
MARTINA: Primjetila sam da više ne objavljuješ video recepte na društvenoj mreži, već samo članak recepta na koji ljudi moraju kliknuti da bi pogledali tvoj video na dnu članka?
SAŠA: Tako je. Kada sam nakon više godina besplatnog rada na društvenoj mreži dosegnuo jedan određeni broj pratitelja, prestao sam objavljivati besplatno video sadržaj na stranici društvene mreže i otvorio sam vlastitu web stranicu. Svjestan sam ja da bi broj pregleda bio milijunski na skoro svakom videu kada ga objavim/uploadam direktno, ali naprosto moram od nečega živjeti. Navodno će se od slijedeće godine i to promijeniti pa će ljudima odmah video krenuti sa reprodukcijom na društvenoj mreži. Imaju ljudi svojih problema, svjestan sam da je mnogima hrana na zadnjem mjestu pa niti ne otvaraju članak na žalost
MARTINA: Evo ja ti moram priznati, mene svaki tvoj recept opušta, ima ono nešto u sebi što ga izdvaja od ostalih, ne mogu to sad opisati riječima ali ako ti nešto znači, imaš moju potpunu podršku, pogotovo sada kad znam koliko si truda uložio u svaki video. Pa dali bi imao neku poruku čitateljima ovog članka, gdje mogu pogledati sve tvoje video recepte?
SAŠA: Hvala Martina, znači mi jako puno. Moje video recepte svi mogu uvijek pogledati na službenoj web stranici Sašine kuhinje. Znači ne samo na društvenoj mreži već na web stranici www.sasina-kuhinja.com ili je dovoljno guglati željeno jelo. Mislim da je zaista lako pronaći moje video recepte
MARTINA: Nego, daj ti meni reci tko ti je najveća podrška?
SAŠA: Uz apsolutnu i najveću podršku naravno uže obitelji, od samog početka tu je moj vjenčani kum Goran Martinović. Kada mi je bilo najteže, on je uvijek našao vremena za riječi podrške, savjete što i kako dalje a uvijek mi je dosta značilo kada me samo sasluša, pa mu se i ovim putem zahvaljujem
MARTINA: Dali vas ljudi prepoznaju na ulici?
SAŠA: Da (smijeh) Pogotovo ovo ljeto zbog madeža na ruci me prepoznalo dosta ljudi i dao sam nekoliko autograma. Ali moji prijatelji su uvijek isti, ja sam uvijek isti i to se nikada neće promjeniti. Uvijek sam bio jednostavan i relativno normalan ako se smijem tako izraziti.. Svi smo mi ljudi i ne volim praviti neke razlike, ako je netko čovjek i ja ću prema njemu biti čovjek, bez obzira tko je i od kuda dolazi.
MARTINA: Što je sa kritičarima?
SAŠA: Njih će uvijek biti, uostalom bez njih bi moj rad bio dosadan, ovako su upravo oni ti zbog kojih želim biti što bolji i interesantniji ljudima kada im je najteže, da barem nakratko kroz moje video recepte pobjegnu od problema i svakodnevnice
MARTINA: Što je sa medijima, dali je bilo podrške sa njihove strane?
SAŠA: Jedini medij koji me kontaktirao u početku bila je Radio Mrežnica a kod njih sam ove godine i volontirao u radijskoj emisiji recepti iz Sašine kuhinje. Zbog kapaciteta svog posla nisam više stvarno imao vremena a ovim putem pozdravljam cijelu ekipu sa radija. Također kontaktirala me i Aida Šukurica sa Otvorenog radija kada sam gostovao u jednoj njenoj kratkoj emisiji. I njima ovim putem šaljem pozdrave, tj. cijeloj ekipi sa Otvorenog. I to bi bilo to, međutim smatram da su upravo moji video recepti ti koji bi me trebali sami reklamirati, a ja sam taj koji ih trebam usavršavati
MARTINA: Dali ti je netko ponudio televizijsku suradnju?
SAŠA: Ponude sam dobivao a i još ih uvijek dobivam svakodnevno na email, međutim sve iz produkcijskih kuća stranih zemalja, u koje ne mogu u ovim trenucima putovati kako bi me snimali u studiju. Nije problem toliko jezična barijera obzirom da govorim dva strana jezika, već je udaljenost najveći problem. To su najčešće ponude iz Amerike, Australije, Kanade i Srbije sa čak 3 TV kanala. Iz Hrvatske još nisam dobio nikakvu ponudu jer znaš kako nekako ide ona poslovica: “Kod kuće nikada ne valjaš”
MARTINA: Dali imaš neku poruku za čitatelje?
SAŠA: Idemo kuhati! 🙂
